Penzioneri BiH primaju najniže penzije u regionu

Najniže penzije u regionu su u Bosni i Hercegovini. Na kraju radnog vijeka penzionere u BiH sljeduje crkavica od koje jedva mogu preživjeti. Bez pomoći rodbine iz dijaspore, kažu, teško bi uspjeli.

Republika Srpska 25.10.2021 | 20:07

“Ja sam zadovoljan, samo da bude mir”, kaže penzioner iz Bijeljine.

Upravo je ovo rečenica koja se mota u glavama mnogih građana BiH. Mota se zahvaljujući vlastima koji umjesto da vode računa o životnom standardu svojih građana, iznova pale varnice i zaoštravaju ratoriku. Sama pomisao na rat unosi zebnju, od koje čovjek zaboravi kako živi., a živi teško.

“Ko nas pita, dobiješ 200 maraka i razvuci dokle ima. Ako nema inostrane penzije ne može se razvući to”, kaže jedna penzionerka.

I dok je politička situacija došla do usijanja, dok su nam nametnute teme od koji se ne hrane gladna usta, BiH nastavlja da zauzima neslavne pozicije. Tako je i po visini prosječne penzije na zečelju u regionu.

U Hrvatskoj je prosječna penzija 373 evra. Nakon Hrvatske, slijedi Crna Gora u kojoj penzioneri mjesečno u prosjeku primaju oko 293 evra.  U Sjevernoj Makedoniji prosječna penzija je 255 evra. U Srbiji 250 evra.
Na začelju je Bosna i Hercegovina u kojoj penzioneri u prosjeku mjesečno primaju oko 215 evra.

I svaku tu marku valja dobro isplanirati, ali ni sto planova nije dovoljno za pristojan život.

“Ćuti I trpi i opet narod je dobar, ne buni se, trpi jadan, ali opet 90 posto naroda mi stari imamo nekoga tamo, pa kad ti pošalje recimo 50 dolara, maraka dobro ti dođe”, kaže penzioner.

I opet ništa nama bez dijaspore. A od dijaspore korist ima i država.

“Oduvijek su i u bivšoj Jugoslaviji to bila značajna sredstva u budžetu države, doznake iz inostranstva, tako da je to i dan danas. Međutim, žalosno je da nam mladi odlaze, jer sa odlaskom mladih naš penzioni
sistem ovakav kakav je i sada teško održiv, u budućnosti će biti zaista potpuno neodrživ i neku reformu će morati da doživi”, kaže ekonomista Mirjana Orašanin.

Trenutni sistem međugeneracijske solidarnosti postaje neodrživ, kaže Orašanin, jer da bi jedan takav sistem bio efikasan potrebno je da imamo tri zaposlena radnika na jednog penzionera.

“A kod nas u RS kako čujemo to je 1 na 1, dakle jedan zaposleni radnik koji uplaćuje doprinose na jednog penzionera ili negdje kažu 1,8 dakle manje od 2. A penzionera imamo oko 250 hiljada. Znači najmanje 750 hiljada zaposlenih ljudi bismo trebali imati u RS da bi naš penzioni sistem bio efikasan”, kaže Orašanin.

Dok se vlast hvali da se povećava broj zaposlenih, stvarnost demantuje iskrivljenu statistiku čiji cilj je samo zamazivanje očiju narodu.

(BN)