Da li je moguća obnova seoskih domaćinstava?

U Semberiji sve više praznih kuća koje su ili na prodaju ili su napuštene. Da li može ideja grada Bijeljina da, kao vlasnik napuštenih imanja, putem javnog poziva, motiviše prvenstveno mlade ljude, da se vrate životu na selu, ili treba da radimo i na mijenjanju životnih navika, neka su od ključnih pitanja u vezi opstanka sela.

Republika Srpska 05.02.2023 | 20:21

U selima širom Semberije ista slika. Stanovništvo mahom starije, krčmi dan za danom, dok svoj podmladak šalje preko granice ili u najboljem slučaju prećutno prihvata da porodični kućni prag zamijeni gradskim životom. U koje god selo da uđete čućete skoro istu priču, onih, koji su ostali.

“Preko 40 kuća ima praznih ima u Gornem Brocu, a puno ima sa jednim članom. Evo, ja sam sama, a na ovom placu nalaze se tri kuće, tako da je strašno”, priča Milica Radić, učiteljica u penziji, iz sela Brodac kod Bijeljine.

SELO SE VIŠE NE CIJENI

A strašna je i činjenica da se selo više ne cijeni kao nekada. Jer, biti domaćin i svoj na svome, danas znači živjeti na zemlji koja je oduvijek više uzimala nego što je davala.

“Oni su ucijenjeni i poniženi, jer sramota je reći da je ostao na selu danas”, kaže Milenko Nikolić, poljoprivrednik iz Amajlija kod Bijeljine.

MLADI ODLAZE U GRADOVE

Ipak to mlade ljude mnogo ne dotiče, jer u borbi za boljim životom, često odlaze u grad kao podstanari ili uz pristanak roditelja prodaju djedovinu kako bi kupili par desetina kvadrata u nekoj od gradskih višespratnica.

Građani Bijeljine poručuju da mladi ljudi žive i rade kako misle da će im biti bolje. Jer, tvrde, treba svako da se ravna prema svojim željama i očekivanjima.

DA LI JE MOGUĆA OBNOVA SELA?!

Da li smo zakasnili sa obnovom seoskog života, niko ne može sa sigurnošću da kaže, ali da postoji namjera da se smjer migracije stanovništva preokrene, potvrđuje i plan pojedinih lokalnih samouprava u Srpskoj koje žele da motivišu, prvenstveno mlade ljude, da se vrate životu na selu.

“Grad Bijeljina ima ideju da se pojavi kao kupac sa namjerom da otkupi napuštena seoska imanja, kako bi im, putem javnog poziva, ponudila priliku višečlanim porodicama da započnu život na selu”, ističe Ljubiša Petrović, gradonačelnik Bijeljine.

NA SELU SE MORA RADITI

Nerijetko možemo čuti i onu narodnu izreku - “Selo hvali, a u gradu živi”… Ali odakle god da se počne, sve se svodi na ekonomsku računicu i radne navike koje smo negdje, očigledno, usput izgubili…

Neki građani Bijeljine smatraju da na selu i nije loše, jer imaš neku perspekitivu ako hoćeš raditi. Takođe, poručuju da je barem Korona pokazala koliko je lijepo živjeti na selu, dodajući, ali pod kojim uslovima, jer na selu treba živjeti, treba od nečega živjeti.

ODLIČNA PONUDA SEOSKIH IMANJA

Dok većina bježi u grad i što bliže centru, u semberskim selima na desetine kuća su pod ključem i napuštene ili su na prodaju. Vlasnici agencija za nekretnine u Bijeljini ističu da imaju odličnu ponudu seoskih imanja.

“Cijene kuća na selima kreću se od 50.000 maraka pa naviše, u zavisnosti od lokacije, površine i godine izgradnje. Za 70.000 maraka u gradu možete kupiti garsonjeru, a za isti novac u selu možemo kupiti pristojno seosko domaćinstvo”, objašnjava Jelena Milošević, agent za prodaju nekretnina u Bijeljini.

OSIPANJE SEOSKOG ŽIVOTA

Osipanje seoskog života nije se dogodilo preko noći. Prve migracije bile su primjetne još 70tih i 80 tih godina prošlog vijeka, kada su brojne fabrike u većim centrima odvlačile radno stanovništvo od zavičaja. Sa dolaskom rata i poslijeratnog perioda ljudi su se suočili sa novom sveopštom krizom, u vidu gašenja zadrugarstva, slobodnog tržišta i sve manjih primanja, a na sve to treba dodati i novi način življenja, u kojem, činjenica, više nema mjesta za selo.

(BN)