"Nismo mi na dnu, imaju ispod rudari i prosvjetni radnici?!“

Ko se sjeća skeča neprevaziđenih nadrealista u kojem Džemaludin Perajić zaroni u jezero, a potom se nađe u kući dvoje penzionera koji mu na pitanje da li je došao na dno odgovaraju: „Nismo mi na dnu, imaju ispod rudari i prosvjetni radnici?!“

Republika Srpska 30.03.2023 | 16:40

Autor: Darko Momić

Naše se društvo nalazi ispod tih rudara i prosvjetnih radnika. Republika Srpska je dotakla moralno dno sa kojeg je teško i gotovo nemoguće podići se. Ono što se dešavalo u proteklih desetak dana otklonilo je nedoumice o tome kod svih kojima je ostalo bar malo stida i koji su svjesni da je društvo u kojem ništa nije sramota otklizalo na dno. Kod nas odavno ništa nije sramota, samo što je juče „Obrenka prevršila mjeru“.

Svi oni pristojni i normalni koji su juče gledali sjednicu Narodne skupštine i obraćanje predsjednice Republičke komisije za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti RS Obrenke Slijepčević, naprosto su morali imati transfer blama. Obrenkino riječima neopisivo, ali u bespuću virtuelnog prostora svima dostupno obraćanje „uvaženom domu“ (pih i pljuc!) ne predstavlja zvono za uzbunu, već rekvijem za Narodnu skupštinu kao najstariju instituciju Republike Srpske koja je u oktobru prošle godine obilježila 31 godinu postojanja i rada. Poslije onoga juče zaslužuje samo da se zaspe krečom, zalije rasolom i zap…

Ništa drugo ne zaslužuje ni cijela Republika Srpska, jer ovo u što se za više od tri decenije pretvorila najzdravija ideja i najveća srpska pobjeda u prošlom vijeku, vrijeđa sve one koji su bar jednu noć proveli u rovu, a kamoli one koji su krvavili, ostavili dijelove tijela ili izgubili najmilije tokom njenog stvaranja i odbrane.

U svemu što se dešavalo u proteklih desetak dana, Obrenka dođe kao onaj detalj zbog kojeg ljudima pukne pred očima, pa se prisjete i onoga što treba i onoga što ne treba. Možda ni sada ne bi puklo, jer su Obrenkina obraćanja i ranijih godina jednako plijenila pažnju, ali sada je ono došlo u naelektrisanoj atmosferi i nakon najvećeg poniženja koje je doživjela Republika Srpska od svog nastanka. Naravno, riječ je o odlikovanju kojim je predsjednik Hrvatske Zoran Milanović protekle subote u Derventi odlikovao 103. brigadu HVO čiji pripadnici su pravosnažnim presudama osuđeni za ratne zločine nad srpskim civilima u ovoj posavskoj opštini.

„Predsjednik Republike sudjelovat će na obilježavanju 31. obljetnice osnutka 103. brigade Hrvatskog vijeća obrane Derventa. Tim povodom odlikovat će 103. brigadu HVO Redom Nikole Šubića Zrinskog za iskazano junaštvo njezinih pripadnika u Domovinskom ratu“, objavljena je u petak, 24. „ožujka“ na zvaničnom sajtu predsjednika Republike Hrvatske.

Dakle, ne postoji izgovor za nadležne u Republici Srpskoj da nisu znali da će Milanović odlikovati zločinačku brigadu, jer su to MORALI da znaju, niti postoji opravdanje za to što je to odlikovanje dozvoljeno. Neznanje ne amnestira ni SDS-ovog načelnika Broda Zorana Vidića koji se prije Milanovićevog odlaska u Derventu susreo s njim, ali njegova odgovornost je mnogo manja od odgovornosti vladara Republike Srpske Milorada Dodika, bez obzira na to što je na dan Milanovićeve posjete boravio u manastiru Hilandar. A znamo da ništa nije slučajno, je li?!

Međutim, ne nalazi se Republika Srpska na dnu dna zbog odlikovanje koje je Milanović dao ustašama usred Republike Srpske, nego zato što će već danas to potisnuti neka druga vijest, kao što se već juče više govorilo o Obrenki, nego o odlikovanju zločincima, a sve to pokazuje da je pravi iskreni patriotizam odavno postao misaona imenica.

A zašto je postao? Zato što je patriotizam kada se građanima obezbijede pristojne plate i penzije, uređene škole i vrtići, kvalitetan obrazovni sistem, bogat kulturni i sportski sadržaj, razvijena infrastruktura. Građani tada vole državu koja im je to obezbijedila.

Nama se patriotizam uvaljuje kao nešto što po prirodi stvari moramo da konzumiramo. Mi moramo da volimo Republiku Srpsku, a oni će da se prave mutavi kada je drugi ponižavaju. Njene nadležnosti brane saopštenjima, a za to vrijeme je muzu, deru joj kožu s leđa i žive kao mali bogovi.

I još nam pri tome vrijeđaju zdrav razum, jer veleizdajnicima nazivaju sve one koji pitaju zašto da vole državu u kojoj jedva sastavljaju kraj s krajem?! I u kojoj se umjesto u hirurške sale i kadrove ulaže u garaže. U kojoj su vrtići pretvoreni u podrume pića, a osnovne škole zatvaraju jedna za drugom, jer se više prvačića s prezimenom na -ić upisuje u Lincu, nego u Čelincu. U kojoj se fakulteti završavaju na rate, a diplomira na benzinskim pumpama. U kojoj je kulturni sadržaj mizeran, a sportski život bijedan i u kojoj za vađenje rodnog lista treba neko iz stranke.

Zbog toga smo na dnu dna.

„Ako želiš da izađeš iz rupe, prvo prestani da kopaš“.

Važi i za opoziciju.

(Srpskacafe) Foto: Agencije