Zbog duga RiTE Ugljevik uvozićemo skupu struju

RiTE Ugljevik juče je potpisao ugovor o izmirenju obaveza po arbitražnim odlukama sa „Elektrogospodarstvom Slovenije“, čime je zvanično završen višegodišnji spor i obustavljen arbitražni postupak u Vašingtonu.

Ovim ugovorom, trećina struje iz Ugljevika nepovratno odlazi u Sloveniju i to po povlašćenoj cijeni. Problem je riješen, ali, da li je moglo i trebalo drugačije?

„Elektrogospodarstvo Slovenije“ je finansiralo trideset odsto izgradnje Rudnika i termoelektrane „Ugljevik“ i slovenačka potraživanja na osnovu ulaganja u Republici Srpskoj su opravdana, kaže ekonomista Zoran Pavlović.

Pitanje je zašto vlast nije blagovremeno reagovala, nego je dopustila da problem eskalira, dug se nagomila i spor završi pred arbitražnim sudom.

„Šteta je da, kada smo podržavili tu firmu, koja je bila društvena, što nismo odmah prenijeli trideset odsto vlasništva Slovenačkoj Elektroprivredi i ovih problema ne bi imali. Dakle, ovo što je potpisano kao sporazum je na neki način razriješilo muke Vlade Republike Srpske, koje se odnose na arbitražni spor u Americi, koji je težak milijardu i 300 miliona", istakao je Pavlović.

Ishod potpisivanja ugovora jesu značajni iznosi zateznih kamata koje, prema mišljenju ekonomiste Milenka Stanića, Elektroprivreda Republike Srpske ne može isplatiti iz vlastitih sredstava. Na kraju će, kaže, sve platiti građani. 

„Znamo i da u budžetu je problem, visoki deficiti, što znači da ćemo morati posegnuti za novim zaduženjima da bi pokrili kamate, koje su nastale kao rezultat lošeg upravljanja i rukovođenja ovim preduzećem u ranijem vremenskom periodu.

Zna se da je TE „Ugljevik“ najznačajniji domaći kapacitet za proizvodnju električne energije. Jedna trećina izvoza obavezna je veliki teret za našu elektroprivredu i u čestim situacijama, mi ćemo biti prinuđeni da uvozimo električnu energiju“, kaže Stanić.

„Elektrogospodarstvo Slovenije“ se ponaša kao suvlasnik Ugljevika, što, kako kaže Pavlović, nije sporno. Međutim, smatra da bi sluvlasnik trebalo da zna koliko struja po kilovat času košta u proizvodnji i da je plaća po realnoj proizvodnoj cijeni.

„Dobro je da je ta situacija riješena sa Elektroprivredom Slovenije, ali ono što je pitanje, ne znam kako i zašto se došlo do te kalkulacije od 56 evra po megavat času, kad prema iskustvima i informacijama koje ja imam iz termoelektrana da se radi o cijeni od cca 100 evra", istakao je Pavlović.
  
Zbog neispunjavanja obaveza iz međudržavnog sporazuma potpisanog u vrijeme bivše Jugoslavije, RiTE Ugljevik će do kraja radnog vijeka biti u obavezi da „Elektrogospodarstvu Slovenije“ isporučuje trećinu struje po cijeni nižoj od proizvodne, uz otplatu kamata i obeštećenja.

Pitanje ko je kriv za nepovoljan ugovor potpisan iz nužde, kojim se hvale vlast i Elektroprivreda RS, ostaje da visi u vazduhu.

(BN)