Zašto nema optužnica protiv Dodika i Nešića za visoku korupciju?

Glavni tužilac BiH Milenko Kajganić u martu ove godine najavio je odlučnu borbu protiv visoke korupcije. I tada smo ga pitali šta je sa predmetom „Dodikova vila”, koji više od decenije kupi prašinu u Tužilaštvu BiH.

„Mijenjalo se dosta tužilaca na tom predmetu, ali svi su imali problem sa dokazima iz međunarodne pravne pomoći. Srbija nikada, pa ni sada, nije dostavila tražene dokaze”, izjavio je tada Kajganić.

Ako je za Dodikovu vilu kriv neko drugi, šta je sa podizanjem optužnica protiv bivšeg ministra bezbjednosti u Savjetu ministara BiH Nenada Nešića i bivšeg direktora Granične policije, a zatim zamjenika direktora SIPA-e Zorana Galića? Kajganić je prije pola godine najavio podizanje optužnica, međutim Nešić se priprema za izbore, a Galić je, iako u bjekstvu, na crvenoj Interpolovoj listi i pod optužnicom, uspio da se penzioniše i bez problema prima penziju iz BiH od 2 hiljade maraka.

Politička analitičarka Vildana Selimbegović smatra da su u pitanju samo spektakularna hapšenja koja na kraju, kako kaže, spektakularno propadnu pred sudovima.

„Još je tragičnije što nakon toga za navodne duševne bolove moramo isplatiti desetine hiljada maraka tim osobama”, kaže Selimbegović.

Problem je i izgubljeni politički moral, jer da ima morala, svi osumnjičeni političari bi insistirali da se procesi završe što prije kako bi njihovo ime bilo skinuto sa stuba srama.

„Tada bi se čista obraza mogli predstavljati narodu kao borci za njihova prava”, kaže član Glavnog odbora SDS-a Marinko Božović i dodaje da postoje dva razloga zbog kojih se tužbe protiv političara godinama, pa čak i decenijama razvlače.

„Prvi je pritisak domaćih političara na pravosuđe, pa tako recimo Nešića mogu ucjenjivati da u kampanji radi sve što mu narede. Drugi je pritisak stranaca. Primjer toga je Milorad Dodik koji je od njih ucjenjen da radi sve što mu se naredi”, tvrdi Božović.

I struka smatra da Tužilaštvo BiH mora odgovornije da radi. Doktor pravnih nauka Mlađen Mandić kaže da bi tužilaštvo trebalo znatno brže da postupa u tzv. osjetljivim predmetima za koje vlada interes u javnosti.

„Zakon mora biti jednak za sve. Ne mogu se predmeti protiv ’običnih’ građana procesuirati u rekordnom roku, dok za kriminal političara niko i ne pita”, ističe Mandić i dodaje da tužioci vjerovatno bježe od procesuiranja političara jer ih ti političari postavljaju na funkcije.

(BN)