Dr Blagojević: Antologija Dodikove servilnosti OHR-u

U dokumentaciji Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ima jedno istraživanje Istraživačkog centra Zajedničke službe Sekretarijata Parlamenta BiH koje je svojevrsna antologija servilnosti OHR-u. 

Dr Milan Blagojević 

Radi se o istraživanju navedenog centra, broj 03/10-50-18-43-4/22 od 2. juna 2022. godine pod naslovom "Usvajanje zakona koje je donio visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine", koje obuhvata period od 1996. do 2018. godine.

U tom periodu visoki predstavnik je, kako je utvrđeno na početku tog izvještaja, na nivou BiH nametnuo 101 zakon.

Posebno je zanimljiv period od 2006. do 2010. godine, tokom kojeg su SNSD i gospodar mu Milorad Dodik imali većinu i u Predstavničkom domu (7 od ukupno 14 poslanika iz Srpske) i u Domu naroda (3 od 5 srpskih delegata) Parlamenta BiH, koja im je omogućavala da ne budu servilni prema visokim predstavnicima i njihovim protivpravno nametnutim zakonima time što bi odbili da glasaju za usvajanje takvog nasilja nad Ustavom BiH. 

Međutim, u narednim redovima na osnovu rezultata navedenog istraživanja biće dat pregled zakona visokih predstavnika koji su u periodu 2006 - 2010. godina poslušno usvojeni u Parlamentu BiH.

Taj spisak je svojevrsna antologija Dodikove servilnosti prema OHR-u.

Ona otvara oči svakome ko ima i malo razuma i savjesti.

Dakle, u periodu od 2006. do 2010. godine Dodik putem svojih SNSD poslanika i delegata nije samo u martu 2007. glasao za Zakon o usvajanju "Zakona Pedija Ešdauna iz 2005. o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH", već je na isti način u Parlamentu BiH glasao i za usvajanje sljedećih zakona visokih predstavnika:

1. Zakon o usvajanju Zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH (mart 2007);

2. Zakon o usvajanju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Sudu BiH (mart 2007);

3. Zakon o usvajanju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTS BiH (mart 2007);

4. Zakon o usvajanju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u institucijama BiH (mart 2007);

5. Zakon o usvajanju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o OSA BiH (mart 2007);

6. Zakon o usvajanju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Sistemu indirektnog oporezivanja u BiH (mart 2007)"

7. Zakon o usvajanju Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BiH (mart 2007);

8. Zakon o usvajanju Zakona o stavljanju van snage Zakona BiH o pomilovanju (mart 2007);

9. Zakon o usvajanju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku BiH (mart 2007);

10. Zakon o usvajanju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim službenicima BiH (jul 2006);

11. Zakon o usvajanju Zakona o davanju ili mijenjanju postojećih imena objekata i pravnih lica od javnog interesa za BiH (mart 2007);

12. Zakon o usvajanju Zakona o platama i drugim naknadama u sudskim i pravosudnim institucijama na nivou BiH (mart 2007);

13. Zakon o usvajanju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim službenicima BiH (april 2006);

14. Zakon o usvajanju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku BiH (avgust-septembar 2006);

15. Zakon o usvajanju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustupanju predmeta od strane ICTY Tužilaštvu BiH i korištenju dokaza pribavljenih od ICTY pred sudovima u BiH (avgust-septembar 2006);

16. Zakon o usvajanju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda (maj-jun 2009);

17. Zakon o usvajanju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o putnim ispravama BiH (oktobar 2007-januar 2008);

18. Zakon o usvajanju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona BiH o izvršenju krivičnih sankcija (oktobar - decembar 2007).

Zanimljivo je da je veliki broj navedenih zakona u Parlament BiH upućivan po prijedlogu tadašnjeg Savjeta ministara BiH, čiji predsjedavajući je od 2006.   do 2010. godine bio Dodikov i SNSD-ov Nikola Špirić. 

Takođe treba reći i to da je priličan broj navedenih zakona u formi prijedloga za njihovo usvajanje Parlamentu BiH upućen od strane tadašnjih poslanika Belkića, Lozančića i Dodikovog i SNSD-ovog Milorada Živkovića.

S obzirom na sve rečeno zaista je tužno i tragično slušati Milorada Dodika kako nas danas obmanjuje tvrdnjama, koje masa nekritički prihvata, da je on navodni borac protiv nasilja visokih predstavnika i OHR-a, iako je on u stvari bio servilan prema njima onda kada je bilo najpotrebnije da se suprotstavi tom nasilju. 

U prilog tome je, osim već rečenog, i činjenica da je 1999. godine, dok je bio premijer Republike Srpske, iz Ministarstva pravde u toj Dodikovoj Vladi sudovima i kazneno-popravnim ustanovama u Republici Srpskoj upućen zvaničan akt, broj 03/2-693-333/99 od 25.6.1999. godine, u kojem ih se obavještava da je tadašnji visoki predstavnik Karlos Vestendorp smijenio Nikolu Poplašena sa funkcije predsjednika Republike i da je Vestendorp zatim tom ministarstvu dostavio nalog kojim se zabranjuje da Nikola Poplašen donosi odluke o pomilovanju osuđenih lica, nakon čega to tadašnje Dodikovo Ministarstvo pravde u navedenom zvaničnom aktu kaže sudovima i KP ustanovama u Srpskoj da:

"Prema tome, odluke o pomilovanju osuđenih lica koje Kabinet predsjednika Republike dostavlja nisu važeće i po njima se ne smije postupiti".

I to je, dakle, bila Dodikova servilnost kojom je, pored već nabrojanih zakona, (pro)krčio put i omogućio protivpravno vladanje visokih predstavnika i gaženje suverenosti BiH i njenog Ustava.

Dr Milan Blagojević