Surova realnost: Velika plata i stan, ali ljekari neće da dođu

Primarna zdravstvena zaštita u Republici Srpskoj i Federaciji BiH suočava se sa ozbiljnim nedostatkom ljekara. Dok male opštine nude stanove, visoke plate i druge pogodnosti kako bi privukle medicinski kadar, u većim gradovima ambulante skraćuju radno vrijeme, a nedostatak zaposlenih nadomještaju angažovanjem ljekara iz penzije.

Jedan od najdrastičnijih primjera je Ljubinje. Tamošnji Dom zdravlja ljekaru specijalisti nudi platu od oko 5.000 KM i stan, uz mogućnost da nekretnina nakon deset godina rada pređe u njegovo vlasništvo.

Vršilac dužnosti direktora Doma zdravlja Ljubinje Isidora Lugonja kaže da problem traje od polovine avgusta, kada je jedina doktorica koja je u toj ustanovi radila duže od godinu dana dala otkaz.

"Trenutno rupu krpimo angažovanjem ljekara iz penzije i dvojice doktora iz Bolnice Trebinje. Nudimo najveće koeficijente, stimulacije i stan. Ako ljekar dođe sa porodicom i potpiše ugovor na 10 godina, taj stan prelazi u njegovo vlasništvo. Sa svim pripravnostima i dodacima, to je plata od oko 5.000 KM“, kaže Lugonja.

Ustanova ovim privremenim rješenjem pokušava da održi rad do Nove godine. Lugonja smatra da bi dugoročno rješenje mogla biti zakonska obaveza mladih ljekara da nakon fakulteta najmanje dvije godine provedu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti prije dobijanja specijalizacije.

Problem nije ograničen na male hercegovačke opštine.

U Čajniču Dom zdravlja brine o više od 4.000 osiguranika sa samo tri ljekara porodične medicine. Jedan od njih je već u penziji i radi po ugovoru. Prema riječima v. d. direktora Željane Kojević, svako odsustvo zbog bolovanja ili godišnjeg odmora može dovesti do blokade rada.

Ozbiljan nedostatak kadra bilježi i Dom zdravlja Banjaluka, koji je tokom ljeta morao skratiti radno vrijeme pojedinih terenskih ambulanti. U toj ustanovi nedostaje 49 ljekara. Od početka godine zaposleno ih je sedam, dok će do kraja godine još 11 doktora otići u penziju. U naredne tri godine Dom zdravlja trebalo bi da ostane bez još 22 specijalista.

Istovremeno, sve je manje mladih ljekara zainteresovanih za porodičnu medicinu. Na posljednji konkurs za deset specijalizacija iz te oblasti prijavilo se samo pet kandidata. Za specijalizaciju iz urgentne medicine nije bilo zainteresovanih.

Predsjednik Strukovnog sindikata doktora medicine Republike Srpsker Jovica Mišić upozorava da postojeći kadar radi pod prevelikim opterećenjem.

„Ljekar bi po normativima trebalo da pregleda do 25 pacijenata u smjeni, a naši doktori u smjeni prime i po 80 ljudi. Nemaju vremena za prevenciju, pa se ambulante porodične medicine na kraju pretvore u mjesta gdje se ide samo po uputnicu“, kaže Mišić.

Jedan od ključnih razloga za izbjegavanje porodične medicine je razlika u primanjima. Ljekar zaposlen u bolnici ili kliničkom centru u startu ima oko 320 KM veću platu od kolege u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, zbog razlike u koeficijentima.

Dekan Medicinskog fakulteta u Banjoj Luci Ranko Škrbić kaže da svršeni studenti zbog boljih uslova češće biraju kliničke grane. Smatra da resorno ministarstvo mora pronaći način da primarna zdravstvena zaštita postane privlačnija mladim ljekarima.

Nedostatak ljekara u domovima zdravlja istovremeno povećava pritisak na bolnice. U Bolnici „Srbija“ u Istočnom Sarajevu na pregled kod endokrinologa ili kardiologa čeka se i do šest mjeseci. U posljednjih pet godina iz te ustanove otišla su 33 doktora.

Ni u Federaciji BiH situacija nije bolja.

Predsjednica Sindikata doktora medicine i stomatologije FBiH Marina Berberović upozorava da FBiH nedostaju hiljade ljekara, posebno anesteziologa, pedijatara i urgentologa.

„Najveći problem je što mladi specijalisti odlaze vani čim završe školovanje. Država uloži novac u njih, a onda ostanete bez stručnjaka kojeg ne možete nadoknaditi narednih šest ili sedam godina“, kaže Berberović.

Sagovornici upozoravaju da posljedice nedostatka ljekara ne ostaju samo unutar zdravstvenog sistema. Slaba primarna zaštita znači manje prevencije, veći pritisak na bolnice i veće troškove liječenja, dok duža čekanja i preopterećenost ljekara direktno utiču na kvalitet zdravstvene zaštite.

Zbog toga smatraju da je neophodno sistemski ojačati porodičnu medicinu, poboljšati uslove rada i zadržati mlade ljekare. Bez toga bi se kadrovski deficit u narednim godinama mogao dodatno produbiti, posebno u manjim i udaljenijim sredinama.

(Buka) Foto: Ilustracija/AP