Dodikova Željka u službi Sjedinjenih Američkih Država

Sve što ovih dana u SAD naoko "radi" Željka Cvijanović nije ništa drugo do njen i pokušaj vladajućeg režima da Cvijanovićevu uoči predstojećih izbora, na kojima je ona kandidat za srpskog člana Predsjedništva BiH, prikaže kao navodno uspješnu političarku, pa da birači i ovaj put zagrizu taj mamac.

Dr Milan Blagojević 

A onda, kada birači zagrizu i progutaju i ovaj mamac, režim će, sa sve Cvijanovićevom, nastaviti po starom, ništa dobrom po Srbe i Republiku Srpsku.

To staro je veliko ništa za Republiku Srpsku. Jer, za sve ove godine vladajući režim Milorada Dodika, i Dodikova Željka, nisu ništa učinili, niti će, na onome što je ključno za budućnost Republike Srpske, a to je prestanak kolonijalnog upravljanja Bosnom i Hercegovinom od strane OHR-a, pod kojim je, bolje reći čija je Republika Srpska jedina žrtva, njene ustavne nadležnosti i njena imovina, koje Srpskoj pripadaju prema Dejtonskom sporazumu.

Sve to i mnogo čega još Republici Srpskoj su oduzeli OHR i brojni visoki predstavnici, suprotno Ustavu BiH, Dejtonskom sporazumu i Povelji UN koji zabranjuju takvo vladanje nad državom članicom UN.

Sve to je već učinjeno, a biće činjeno i u nastavku pod dirigentskom palicom SAD, ali i uz nijemo posmatranje od strane Rusije, što Rusija prema srpskom narodu ovdje čini konstantno i sada već tradicionalno još od 1878. godine pa sve do danas.

Ne treba zaboraviti da je još u Bonu, u decembru 1997. godine, Robert Gelbart, tadašnji specijalni izaslanik SAD, iznio stav SAD,  a ne samo svoj lični stav, kada je, odmah po usvajanju takozvanih Bonskih zaključaka još takozvanijeg Savjeta za primjenu mira u BiH (PIK-a), rekao, misleći na te Bonske zaključke:

"Prema novim pravilima igre u Bosni, visoki predstavnik međunarodne zajednice može da smijeni funkcionere zajedničkih organa ako ocijeni da oni svojim aktivnostima ili neaktivnošću blokiraju primjenu Dejtonskog sporazuma. Visoki predstavnik sada može da ih smijeni, a ako Srbi ne izaberu novog čovjeka", čitati onog funkcionera koji je po volji SAD, "rad konkretnog organa nastaviće se bez njih".

Dakle, to su riječi ne samo Roberta Gelbarda, već prije svega i iznad svega zvaničnog Vašingtona. One su bile, jesu i ostaće stav i konstanta politike SAD prema Republici Srpskoj.

A vidjeli smo, iz svega do sada, da je taj stav značio, i značiće, da nije i da neće doći do prestanka kolonijalnog upravljanja OHR-a nad Bosnom i Hercegovinom ako taj prestanak ne odgovara interesima SAD. To posljedično znači da će biti još manje Republike Srpske, ako tako treba zvaničnom Vašingtonu, uključujući i nestanak Republike Srpske, naročito ako se u tom pravcu susretnu i poklope interesi SAD i EU.

Tim ciljevima služila je i služiće Željka Cvijanović, kao i cijeli režim Milorada Dodika kojem ona pripada i preko kojeg je jedino mogla da ostvari, i nažalost ostvarila je, sve koristi samo za sebe, a ne za srpski narod i Republiku Srpsku.

Sve to iz tih, i samo iz tih razloga, Cvijanovićeva čini i sada u SAD, jer to odgovara samo njoj, njenim ličnim interesima i interesima Milorada Dodika, dok je Republika Srpska u svemu tome nevažna.

Ko to u srpskom narodu ne vidi i ne prihvata nije dobronamjeran ni prema srpskom rodu ni prema Republici Srpskoj, a neznanje o tome ne izvinjava nikoga.

Piše: Dr Milan Blagojević