Tekstilni i obućarski sektor u Srpskoj je pred gašenjem

Industrija tekstila, kože i obuće u Republici Srpskoj prolazi kroz jednu od najtežih kriza posljednjih godina.

Sve manje narudžbi iz inostranstva, nedostatak radne snage i sve teži uslovi poslovanja proizvođače dovode u slijepu ulicu.

Dok se bore za opstanak i očuvanje 12.500 radnih mjesta, neki od njih sve više strahuju da bi uskoro mogli staviti ključeve u brave svojih fabrika. 

Problemi u tekstilnoj, kožarskoj i obućarskoj industriji, prema riječima Aleksandre Mihajlović Bijelić, sekretara Udruženja tesktila, kože i obuće u Privrednoj komori Republike Srpske, prije svega proizlaze iz činjenice da je riječ o izvozno orijentisanoj grani privrede, koja se najvećim dijelom oslanja na takozvane doradne poslove.

„Cijene repromaterijala se stalno povećavaju, troškovi proizvodnje rastu, takođe, tu moramo izdvojiti i rast energenata u ovom sektoru, ali isto tako i probleme kada je u pitnaju kvalifikovana radna snaga. Privredna komora je svakako, kao partner Vlade, predložila niz mjera koje se tiču generalno svih sektora, pa tako i tekstila, kože i obuće, za program ekonomskih reformi za period od naredne dvije godine, i svakako da očekujemo da će one biti prepoznate i od strane Vlade Republike Srpske, kada je u pitanju podrška, prije svega, prerađivačkoj industriji“, kaže Mihajlović Bijelić.

Posljedice ovakvog stanja osjeća i banjalučka Fabrika obuće „Bema“. Direktor Marinko Umičević kaže da su narudžbe iz inostranstva značajno smanjene, što se direktno odražava na poslovanje fabrike.

„Ja sam sad izgubio oko 70 radnika za vrijeme kampanje izbora. Ajde ti dođi u Vladu, ajde ti dođi u vrtiće, ajde ti dođi radi ovamo u agenciju, pa i više smo čak izgubili. Pala kupovna moć, pale narudžbe, nema te plate koja će stići ovu skupoću. Mi sad opet zagovaramo tu najnižu platu, to je svake godine isti cirkus, mi se moramo boriti za najvišu platu zarađenu.

Nama je neki dan bio ovdje naš partner, i mi tražimo jedan cent, pošto kod nas je norma. Evo ovaj novi sindikalac, ja sam mislio da niko ne može doći gori od Ranke Mišić, evo sad ovaj čovjek nema veze o životu. Mi u realnom sektoru imamo pojedinačnu normu, ne možemo mi licitirati najnižu platu jer i ta se najniža plata mora zaraditi“, izjavio je Umičević.

Dodatni problem, ističe Umičević, predstavlja i nedostatak domaće prateće industrije.

Proizvođači obuće gotovo u potpunosti zavise od uvoza repromaterijala, poput kože, konca, ljepila, kalupa i drugih materijala neophodnih za proizvodnju.

„Mi ništa nemamo da kupimo osim pertli, eto imamo pertlu u Tesliću da kupimo. Ništa nemamo da kupimo od repromaterijala u Republici Srpskoj. Mi to malo što se snalazimo, kupovali smo u Hrvatskoj, kupovali smo u Srbiji, ali to je sve na kašičicu. Nisu to nekakve velike serije.

Evo mi smo prošle godine imali 450, pretprošle 550 hiljada realizacije što je jako dobro, a ove godine ćemo možda imati jedno 70 hiljada. Uništio nas je i Temu, a to je velika greška što smo se mi prema toj industriji obuće odnosili“, istakao je Umičević. 

Ukoliko se nešto hitno ne preduzme, pitanje je vremena kada će se vrata pojedinih fabrika trajno zatvoriti. Problem je i nedostatak stručne radne snage, za koju ne postoje adekvatni obrazovni programi i edukacije, dok se obućarski zanat sve manje promoviše i vrednuje. Obućari tvrde da nadležni u Vladi Republike Srpske godinama ne pokazuju dovoljno sluha za ovu granu privrede. 

(BN) Foto: BN