Trebinje: Obilaznica - 14 godina duga saga lažnih obećanja

Prijeko potrebno saobraćajno rasterećenje Trebinja pretvorilo se u četrnaestogodišnju sagu o probijenim rokovima, sumnjivim inženjerskim rješenjima i milionskim dugovima. Projekat koji je još u septembru 2012. godine pompezno najavljen u „tri brze faze“, danas stoji zaglavljen u hercegovačkom kršu, dok je račun za magistralni pravac umjesto javnog preduzeća zaduženog za puteve gurnut na teret energetskog giganta.

U moru decenijskih obećanja vremenom se potpuno izgubio pojam o tome šta se zapravo radi i dokle se na terenu stiglo, što je svojevremeno nespretno potvrdio i sam Milorad Dodik tokom posjete Trebinju 2023. godine:

„Obilaznica koja je jednim dijelom završena, a drugi, drugi dio, odnosno treći dio, kako se već zove, napadnuta…“
Iako su radovi na istočnoj obilaznici ponovo aktivirani tek prošle godine, na terenu su odmah isplivale krupne greške. Po ocjeni struke, suština problema leži u političkoj izmjeni prvobitne trase.

Prema predratnom projektu, obilaznica je bila kraća za pun kilometar, a most preko Trebišnjice trebalo je da ima dužinu od svega 220 metara. Umjesto toga, usvojeno je rješenje koje prkosi logici struke, upozorava diplomirani inženjer geodezije Momčilo Fržović:

„Ovo nije normalna situacija – da se projektuje most preko rijeke Trebišnjice dužine 484 metra koji ide uzduž uz rijeku, ne okomito, ne približno okomito, nego skroz ukoso uz rijeku. Za istu obilaznicu, u varijanti koja je rezervisana prije rata, most je bio predviđen od oko 220 metara. Sad zamislite dva puta duži most – ovaj most bi mogao da premosti i Dunav na određenim dionicama.“

Novi plan donio je i ogromne usjeke u stijenama, te preskupu eksproprijaciju zemljišta. Čak i da je most završen, saobraćaj kroz njega ne bi imao kuda – zemljani radovi prema Podgljivlju i Bileći nisu ni počeli, dok dionica prema Herceg Novom godinama stoji netaknuta.

Cijena samog objekta u međuvremenu je drastično porasla.

„Taj most ima svoju vrijednost, sa PDV-om prelazi 12 miliona maraka. Ako bi se to podijelilo prema rasponima, on bi sigurno bio ispod polovine vrijednosti, što znači da se sa tih pet miliona maraka moglo štošta napraviti. Ali bahata vlast neracionalno upravlja javnim novcem“, ističe Fržović.

Zastoji u radovima imaju jasan uzrok – nedostatak novca i način finansiranja. Iako magistralne pravce po zakonu grade i održavaju JP „Putevi Republike Srpske“, višemilionski trošak svaljen je na ZP „Hidroelektrane na Trebišnjici“ (HET). Taj nametnuti teret doveo je nekada najuzornije preduzeće u ozbiljne finansijske probleme i blokade.

„Zbog pogrešnog gazdovanja i upravljanja sistemom ogroman broj poslovnih saradnika ne može da naplati obaveze, već mora da ide tužbama. Zbog toga su zabrinuti građani Trebinja i zaposleni koji su navikli da sve funkcioniše kako treba, a došli su u situaciju da njihova djeca nemaju osiguranje, a rade u najuzornijem preduzeću koje je bilo u BiH“, upozorava Fržović.

Na pitanja o tome šta se dešava na gradilištu, izvođač radova „Integral inženjering“ novinare je uputio na investitora. Iz uprave HET-a, s druge strane, do objave ovog teksta nisu odgovorili na pitanja o dospjelim dugovanjima prema izvođaču, probijenim rokovima, opravdanosti višestruko skupljeg mosta, kao ni o problemima sa uplatama doprinosa za radnike.

Iza zida ćutanja krije se i otvoren pravni sukob. Kako nezvanično saznajemo, spor između investitora i izvođača već je završio pred Okružnim privrednim sudom u Trebinju, gdje izvođač tužbom potražuje oko 1,7 miliona maraka na ime neisplaćenih radova i razlike u cijeni.

Dok se odgovorni brane ćutanjem, a partneri spore pred sudom, most od 12 miliona maraka ostaje sam u hercegovačkom kršu – bez pristupnih puteva, bez saobraćaja i bez naznaka kada će obilaznica konačno biti završena.

(BN) Foto: BN